“Predajte se onome što jeste. Pustite ono što je bilo. Imajte veru u ono što će biti.” – Sonia Ricotti
Večno sveprožimajuće sada je bezvremeni trenutak koji nikada nije počeo i, samim tim, nikada se neće završiti. Stoga, to je jedina konstanta na koju vredi da se stvarno solonemo, naravno, ukoliko želimo i znamo kako.
Ako hoćemo realnu neposrednu stabilnost koja se neće destabilizovati već sledećeg trenutka, kao oblak na nebu, presudan aspekt sa kojim moramo ozbiljno da se pozabavimo tiče se vraćanja pažnje u sadašnji trenutak. Da je to jedan od najvažnijih preduslova koji ima moć da nam suštinski transformiše percepciju realnosti kao i sam život, znali su da iskoriste svi mudri pojedinci iz svih kultura od kad je sveta i veka.
Prema tome, da li ste spremni da i vi iskoristite neverovatnu moć pažnje? Ako jeste, radujte se nastavku članka.
PROCES OTREŽNJENJA
Otrežnjenje ili probuđenje obično započinje vatrenim krštenjem i to na vrhuncu zaslepljujućeg ignorisanja šta nas realnost konstantno uči kroz nebrojene poteškoće i probleme. Ono se ogleda u preuzimanju odgovornosti za nadiruće nedaće koje nas snalaze, a koje su u svom vidljivom obliku dobrim delom samo posledice, ili karma, prošlih izbegavanja da se pozabavimo onime što je od presudnog značaja za naše sopstveno odrastanje.
Šta znači preuzeti odgovornost? Na nivou uma, to znači da u suštini napuštamo tačku gledišta iz koje doživljavamo da su okolnosti, drugi ljudi, sudbina, ili sam bog, taj presudni faktor od koga manje više zavisi šta će nas snaći u životu. Kada se to desi, počećemo da se orjenitišemo u odnosu na dešavanja na potpuno drugačiji način i iz potpuno drugačije dimenzije.
Interes da gledamo i razumemo stvari u širem, sveobuhvatnijem kontekstu koji prevazilazi naš lični okvir ili identitet, biće u srcu naših prioriteta. Konačno, preuzimanje odgovornosti znači da smo prisutni telesno i čulno, na nivou ćelija – ili otelotvoreni u celom telu – i voljni da se aktivno uključimo u proces promene, koja je neohodna za harmonizacija na svim nivoima.
SADA/OVDE JE JEDINA PRILIKA
Kada se koliko toliko probudimo u svetlu prisustva shvatićemo da je sada/ovde jedina prilika koju možemo da iskoristimo u svrhu svođenja prošlih-budućih računa, pored radovanja i voljenja.
U zavisnosti od preciznosti sa kojom percipiramo situacije u kojima se dešava sve što se dešava, zavisiće i naš odgovor i, naravno, posledice koje slede.
Ono što se obično dešava velikoj većini nas je da na trenutni razvoj događaja vrlo često odgovaramo kroz automatsku reakciju koja je po definiciji ponavljajuća akcija iz prošlosti.
S obzirom da se trenutni događaji, ili neposredni životni izazovi, odvijaju u potpuno drugačijim uslovima i kontekstu, koliko god mislili i verovali da je reakcija opravdana ona gotovo nikad nije adekvatna, pošto čini da se lanci prošle karme samo još više stežu oko nas.
Da bismo mogli da uočimo razliku između inteligentnog odgovora koji proističe iz naše prave prirode i reakcije koja dolazi iz uslovljenog uma, te tako znali šta treba da afirmišemo i na čemu da baziramo naše prioritete, treba da budno motrimo i slušamo šta nam savest ili unutrašnji intuitivni glas govori.
Isto tako, treba da naučimo da s empatijom priznajemo i prihvatamo svu tu pozadinsku priču iz sopstvene glave koju po navici koristimo za objašnjavanje, opravdavanje, racionalizaciju i interpretaciju realnosti, kao i za stvaranje patnje sebi.
Empatija, iskrenost, moć priznanja, opraštanje i prihvatanje su ključne vrline koje su neophodne u procesu sagorevanja mentalnih i emotivnih iskrivljenja koja nam stvaraju karmu i nepotrebnu patnju.
Da li možemo da smognemo snage i voljnosti da se otrgnemo nedoumici u kojoj čameći čekamo da se desi čudo? Da li smemo da priznamo sebi da ne postoji drugo čudo od večnog sada koje strpljivo čeka da se konačno probudimo i počnemo da živimo jedini – trenutni – život?
Jer, kako drugačije da ispunimo svrhu zašto smo na ovoj zemlji?